Zašto svi imaju mišljenje o "Emily in Paris", a svi je gledaju?

Jer svi žele biti Emily.

Ovaj psihološki fenomen može se pripisati kolektivnoj disonanci zbog koje ljudi doživljavaju sukob između svojih uvjerenja i ponašanja. Da bismo bolje razumjeli o čemu govorim i zašto pišem o ovome, krenimo ispočetka.

"Emily in Paris" je još jedna u nizu romantičnih TV komedija iz Netflixove tvornice koja prati mladu Amerikanku, Emily Cooper, koja se preseli u Pariz zbog svog posla u marketingu.

Ova serija prikazuje njezinu borbu s kulturnim razlikama, izazovima prilagodbe i neobičnim ljubavnim zapletima dok pokušava uskladiti svoju karijeru s osobnim životom.

S bogatom vizualnom estetikom i šarmantnim prikazom pariskog načina života, serija istražuje teme prijateljstva, ambicije i samopouzdanja, sve to kroz prizmu humorističnih situacija i romantičnih nesporazuma.

Uz upečatljive modne izričaje i slikovite lokacije, "Emily in Paris" nudi lako gledljivo iskustvo koje slavi život u velikom gradu s dozom šarma i drame.

U vrijeme kada pišem ovu objavu, serija je doživjela svoju četvrtu sezonu, a svake godine deset novih epizoda predmet su rasprave mnogih televizijskih kritičara, Netflix fanova, novinara, blogera, influencera i dežurnih komentatora na društvenim mrežama, koji najčešće komentiraju ono što ne vole, iako svejedno to vjerno prate.

Moj interes za ovu seriju nije bio ništa manji ili veći u odnosu na druge TV serije koje imaju poprilično nepretjerano duboku poantu. Netflix je za mene poput Ikea-e: ima dobrog i lošeg sadržaja, odnosno kvalitetnog i manje kvalitetnog, a "Emily in Paris" definitivno pripada kategoriji ne-želim-previše-razmišljati sadržaju koji si pustiš dok želiš staviti mozak na pašu. Dok jedeš doručak, ručak ili večeru kao animaciju, ili prije spavanja kada ti je svega previše i mozak se ne može više povezivati kako treba.

I zato me uvijek iznova razvesele svi ti ambiciozni osvrti na ovakav dosta i učestali scenaristički produkt, kojim se svima čini da je užasno bezveze, a svi jedva čekaju gledati. I svi su, naravno, superultra pametni oko toga zašto ih je serija razočarala i zašto ju ustvari ne bi trebali gledati.

Ali ne mogu se manje složiti u svemu tome jer je serija toliko nabijena pozitivom i dobrim vibracijama da, bez obzira što se ne radi o nekom intelektualnom sadržaju iz kojeg ćete nešto konstruktivno naučiti za boljitak svog života, garantirano ćete opustiti mozak i percipirati život iz drugog kuta, kao zabavno mjesto kroz koji treba kročiti bez straha.

Nepotrebno je koristiti logiku gledajući seriju. U deset epizoda sezone (koju je Netflix po novome objavio u dva dijela kako bi nas sve zajedno povukao za nos i dokazao da jedva čekamo vidjeti cijelu sezonu) dogodilo se sve, ali i ništa. Emily iz sezone u sezonu vodi borbu u poslovnom i ljubavnom životu, a sve je prikazano kroz puno boja, bogatstva i osmijeha.

Princip je u biti jednostavan –

Svi mi duboko u sebi znamo da je život i sve što nam se u njemu događa neozbiljno. Naši problemi u stvarnom životu nisu ništa veći od njezinih. Svi svakodnevno proživljavamo izazove u različitim segmentima naših života. Doživjeli smo ljubavne krahove, patili za nekime, imali dobre i stresne dane na poslu, veselili se proslavi Božića s obitelji pa su nam otkazali let… Svađali smo se i mirili s ljudima, kolegama, partnerima… Dok se čudimo kako je Emily učinila nešto, besmislica i suludost života u našim stvarnim životima još je veća. Razlika je u tome što naš život gledamo puno ozbiljnije, a duboko u sebi zamjeramo što je njoj tako super u čitavoj toj drami.

Svi imamo ekcentrične prijatelje, razmažene kolege, zahtjevne šefove i proživljavamo neviđene drame u svojim partnerskim odnosima. Samo je Emily provučena kroz filter – hihihi, kako je ovo sve slatko i romantično – i zamjeramo joj radi toga. U biti, svi smo mi Emily, gdje god bili i gdje god živjeli. Pariz je tu samo da vas isprovocira.

Zato vas pozivam da svoje licemjerstvo, upakirano pod krinkom intelektualne kritike na nešto potpuno neintelektualno, glupo i loše, ostavite po strani uvjeravajući se da ste bolji od toga i priznate koliko vas Emily zapravo inspirira i da jedva čekate dobiti dozu ljepote njezinog urnebesnog života, koji je jednako urnebesan kao i vaš.